Crtice iz Maršalove Ulice (14)

Desetak godina kasnije, opet sam negdje slučajno sreo Karolinu, kaže da se još dobro sjeća da smo onog ljeta stigli da se vidimo samo tri puta prije nego što se vratila u grad i da je baš morala da ode, i da nema šanse da me zaboravi dok je živa, i to po tome što sam mirisao bolje od svih momaka koje je pomirisala i prije i poslije mene, a ja se sjećam da je bila velika suša i da sam se od juna do septembra okupao samo tri puta, prvi put slučajno baš na dan kad smo se upoznali – teško je reći ko je imao više sreće što sam baš te noći nakratko odagnao svoj smrad, ona ili ja – pa još dva puta namjerno kad je bio dogovor da se vidimo opet, namučio sam se da nabavim tu vodu i vrijedilo je svake kapi, i sjećam se da sam se previše znojio i naročito smrdio te godine, mnogo više nego obično i odvratno kao malo kojeg ljeta i prije i poslije tog.