Crtice iz Maršalove Ulice (13)

Nekad je K. imao samo dvadeset sedam godina i svoju prodavnicu u najboljem prostoru u ulici, pa uopšte nije morao da se dokazuje Aninim roditeljima kad ih je upoznavao onih dana kad se spremao da je ženi, nepismeni idioti, ćelavi domar i krezava frizerka, dva smrdljiva burenceta sujevjerja od po metar i po i nikom nije bilo jasno otkud Ani onolika visina i duge noge i tanki prsti i holivudski osmijeh i sve, a nije ni usvojena ni zamijenjena ni tuđa sto posto, liči i na majku i oca, samo se izgleda nekako poništili i njeni i njegovi najgori geni, nije bilo nikakve potrebe da im se dokazuje i da se trudi da ih impresionira takve, oni su bili ti koji su se znojili i trudili da impresioniraju njega, mada je čak i njima cijelo vrijeme bilo jasno da se uzalud trude i da su mu dosadni i da nema šanse da ga impresioniraju na bilo koji način i da ih sluša i osmjehuje se i gleda samo zato što mora, zbog Ane, u stvari ne gleda on njih uopšte, cijelo vrijeme gleda kroz njih i više se smješka sam sebi nego njima, već tad se vidjelo da nešto ozbiljno nije u redu sa njim, svako malo se zamisli nešto i smješka se sam sebi, i onda ga preko zime nekako u isto vrijeme ostavi Ana zbog L. (koji je imao samo četrdeset devet godina i zgradu u najboljoj ulici u suprotnom kraju grada skroz daleko od naše) i propadne mu prodavnica i odustane od čovječanstva i povuče se u vikendicu na selu i počne da čita Dostojevskog i Kafku, i nije ga bilo jedno vrijeme, pričalo se da je zarasto u kosu i bradu i da se ne kupa i da smrdi i da je skroz puko i da je govorio poštaru da je pjesnik, ali da “kategorično odbija” i da objavi bilo šta, a kamoli da nekim seljacima recituje nešto, nije to za seljake, šta seljak zna šta je prava poezija, sve dok se zimus nije pojavio opet, taman kad su ga skoro svi zaboravili i nastavili dalje, pojavio se sa čak trideset osam godina i stomačinom i obrijan, mada se vidjelo i iz daleka da je loše obrijan, ali eto, obrijan, i prilično ćelav, malo su ga svi zezali za ono sa čitanjem i pjesmicama, morali su jer to se ne zaboravlja, i kad su vidjeli da se crveni i da ga je stvarno stid i da se stvarno trudi da opet postane normalan i da ga prihvate, svi se sažale, skoro svi, i prihvate ga i čak ga Dž. zaposli u istom prostoru u ulici gdje mu je bila prodavnica ono nekad davno, a sad ta Dž.-ova kafana, i sad se K. evo opet sprema da se ženi, ovaj put to će biti Azra, i ovaj put se on znoji i trudi i dokazuje i pokušava da impresionira Azrine roditelje, nastavnika biologije i medicinsku sestru, ništa manje nepismeni idioti od Aninih roditelja, ali mora, zbog Azre, a oni njega ne podnose i uzdišu i plaču pred spavanje skoro svaku noć, mole se Bogu i klanjaju da Azra nađe nekog mlađeg i boljeg, ali uzalud, Azra se stvarno zaljubila u K. i uopšte nema potrebe da se iko ikome dokazuje ili klanja, jer je ona tako odlučila i ima da se uda, uostalom ni ona više nije tako mlada i dosta joj je čekanja i plakanja i depresije jer je iskompleksirana i predebela i ružna i ima ogromnu dlakavu bradavicu na desnom obrazu koja iz dana u dan postaje sve veća i veća i čupavija i čupšavija, i K. je dobar, K. je najbolji i ima da se uda!