Crtice iz Maršalove Ulice (8)

Siroti Omar voli psihologiju i svako jutro na fakultet odjuri veseo bez doručka i para, a danas je valjda bio i nešto malo bolešljiv i slab, i možda ga je samo zato glad konačno iscrpila toliko da se na pauzi pred zadnje predavanje zamalo onesvijestio u hodniku i odlučio da je vrijeme da jednom u životu i Štreber Omar pobjegne sa nekog predavanja, pa je smjesta krenuo i par sati ranije nego obično sigurno stigao nazad u svoj sićušni mlaki dom i kroz sablasno zamračen razbacan hodnik doteturao do svoje sobe, u kojoj je uhvatio svoju mamu kako sa slušalicama u ušima visoko uzdignutih razmaknutih koljena na njegovom kompjuteru gleda sado-mazo porniće i samozadovoljava se nečijim golemim crvenim vibratorom i ne vidi da je ušao, i stenje.

Crtice iz Maršalove Ulice (6)

Danas je kiša i magla i novembar i sve je hladno i vlažno ... sve osim uzavrele Azrice ... i jedine još pokrivene sjenice u parku gdje joj je Saša za trinaesti rođendan uz džinovski kes evo pokazao kondom ... i postalo jasno da se ne šali ... i oboje gledaju u zemlju ispred sebe i šutaju prašinu i ... par trenutaka šute.

● ● ●

Danas je mnogo zgrada u Maršalovoj Ulici ... ali samo jedna je bila prva i ostala najveća i samo nju svi i danas zovu Zgrada ... i preko puta Zgrade već pedeset godina mentalna ustanova koju su u Ulici prvih deset-petnest godina svi zvali jednostavno Ludnica ... sve dok se pored Zgrade nije otvorila Diskoteka pa ona brzo postala poznatija kao Ludnica a ludnica kao Bolnica ... pa nešto kasnije i novo Porodilište do mentalne ustanove koje je brzo postalo toliko poznato da je i diskoteka ponovo popularno preimenovana u Bolnicu a porodilište u Ludnicu a ludnica u Disko ... i mada je danas samo još porodilište u funkciji i samo još danas jer se i ono zatvara sutra ... u Ulici je zauvijek ostalo poznato kao Ludnica i danas se u njemu rodila samo jedna beba ... i nije bilo potrebe da uplakanom tatici iko kroz staklo pokazuje koja je njegova djevojčica u sobi ... bila je samo jedna rumena uspavana i sisala prstić i sanjala nešto slatko i nije imala pojma da je zadnja u bilo čemu ... ni u Ludnici ni u Ulici ni ovoj kombinaciji mamice i tatice ... koji su se baš prije par mjeseci dogovorili da se razvode jer je tatica prekršio i deseti ultimatum da prestane sa iskradanjem iz kreveta kasno noću i drkanjem do unesvijest na bizarne sado-mazo porniće na koje se nekako nekad izgleda bespomoćno navukao zauvijek ... mada je pravi razlog prešućen i tatici bio to što je mamica konačno upoznala nekog sa malo većom kombinacijom plate i kurca koju je nekako navukla da je sad ženi ... eto.

● ● ●

Danas je osma godišnjica tragične pogibije osmogodišnjih Denisa i Rame ... na Velikoj krivini kod Velikog oraha dvadesetak minuta istočno od Ulice ... i prvi put nema nikog da očisti grafite sa psovkama i obnovi mermernu Denisovu sliku na ogromnom kamenom spomeniku kojeg su Denisovi skrhani bogati roditelji nesebično podigli za oba dječaka ... jer ljetos je od raka konačno umro i Denisov tata ... tri godine poslije Denisove mame ... koja je isto umrla od raka ... i sad je valjda suđeno da bezbroj crvenih psovki i crnih krhotina Denisovog portreta zauvijek ostanu razbacani na njegovoj strani ... a na drugoj strani netaknuto samo pola spomenika nikad prežaljenom plavokosom Rami ... Denisovom siromašnom talentovanom drugu iz prvog tima pjetlića lokalnog fudbalskog kluba ... Rami čija je nadaleko poznata i omiljena tehnika i brzina i nestašnost i snalažljivost i dosjetljivost i lopovluk i dovele do tragične pogibije pod točkovima šlepera oba anđeoska nevinašca.