Dnevnici nehajnog Isusa Hamzića (36)

Ala vreme leti ... I nek leti, ko ga jebe i ko mu jebe mater kad je svakako sve bezveze ... dva, tri mjeseca, već ... Ujutru na poso, naveče kući, čeprkam po kompjuteru po cijeli dan, zapalim kad nešto neće, proguglam i čačkam dok nekako ne proradi i uspješno ne razmišljam o ničemu ... Pa sedmica, dvije, tri, mjesec, dobijem dvije-tri prosječne plate oko prvog, taman za rate za dugove i stanarinu i račune i da opet jedva razvučem do prvog ... U međuvremenu me par puta “napadala” jedna nova neprijateljica-vrana na istom mjestu, kad kupim pileći burek u usputnoj pekari i hodajući jedem ... jebiga prestanem da kupujem tu i da jedem tim dijelom i nemamo više problema ... Proveo i interesantnih pola sata u smrdljivom stanu nekog haman-dotrajalog dilera negdje na Bjelavama, na kauču između dva kaveščića od najtanje žice sa po par iznerviranih profesionalno-borbenih kerova koji su se uzjebali ko tazmanijska čudovišta svukud po kavezima čim smo ušli i dok nismo izašli nisu prestajali da se otimaju i laju ... a ja se još cijelo vrijeme i katastrofalno neuspješno pravio da sam eskpert za neku tehnologiju koju prvi put vidim uživo koju smo na kraju pojeftino ipak kupili od njega ... kad smo izašli kaže ovaj što je bio sa mnom jesi vidio što mu je dobar pištolj za pasom, reko jebiga nisam, dekoncentrisalo me čekanje da se samo rascvjetaju oba ona kaveza odjednom ... Učim francuski i njemački uporedo i oba su pičkin dim, samo treba vremena, a za klavir još nisam ni počeo da štedim.... Par puta bio i na Selu, Štene se okotilo, pet-šest čupavih komada, dok sam stigo drugi put već se rastrjeralo sve osim jednog najčupavijeg, milkio mi se al ujeda i bježi i ne da da se dira. U Provinciji samo jednom, S. se oženio i pravi se da mu je dobro, Laki odjebo neku malu koju je valjda trebalo da on ženi, zaljubio se u neku drugu pa onda ona njega odjebala za par sedmica jer je siromašan pa smo se dobro napili tu jednu noć u njegovoj kući. A najteži koncept s kojim se ipak sve uspješnije nekako tjeram da se pomirim je da nema šanse da ikad više ugledam Keti ... što možda može da znači samo da i nisam već prepolovio najteži od života, ili da sam samo nadmašio i ponajveće idiote, ili oboje, najvjerovatnije, al nema veze, nek prođe još malo vremena, nek odleti što brže i što prije i što dalje to bolje, u svakom slučaju je sve bezveze itd. i sl. i ko ga jebe i boli me kurac i ko mu jebe mater, kao što rekoh, već ....