Crtice iz Maršalove Ulice (37)

Kroz opalo lišće i drugove i drugarice iz jata na pokošenom travnjaku ispod velikih krošnji u parku krupan mužjak najobičnijeg uličnog goluba uzbuđeno klima glavom dok hoda za golubicom i ne ispušta je iz vida i ne obazire se na mrvice kojim ih obasipaju lokalne babe jer njemu se samo kljuca nešto drugo, za razliku od nje, ona grabi mrvicu po mrvicu i vješto ga izbjegava kroz gužvu, sve dok je ipak nekako ne izdvoji i skroz ne istjera s travnjaka na prostranu asfaltiranu stazicu bez mrva kojom ona ipak ne prestaje da bezuspješno pokušava i pokušava da mu bježi, sve do kraja stazice i ogradice do korita rijeke gdje joj ne preostaje ništa osim da poleti, al ima i on krila i eto ga za njom preko rijeke preko mosta preko parka na krović pa opet pješke nizbrdo skokić po skokić s crepića na crepić sve do oluka pa s oluka na nečiji prozor na zadnjem spratu s romantičnim pogledom na rijeku i parkić, dakle ipak nema šanse da je on danas ostavi na miru i tako u ćošku bez daha i volje da nastavi da bježi ona počne da se zamišlja da bi možda najlakše bilo da ga ipak pusti mada ... tad je već bilo prekasno jer je on i čekao samo to, da se ona zamisli i dekoncentriše samo na sekundu i zaskoči je pa je kljucne i sad se već otresa i kljuca sam sebe da se počeše oko prsa i ispod krila a ona nekako pogubljeno čuči i gleda kroz parkić i dolazi sebi i gleda ga kako skače s prozora i leti leti u krug, spušta se u parkić u travnjak u drugove i drugarice i sad mu se kljucaju mrve i isto ko da joj se okice navlažiše malo, možda od užitka a možda od tuge, ispravi se lijepo i otrese se još jednom i odleti i ona u krug u krug u drugarice i drugove na travnjak s mrvicama ispod krošnji da ga nađe i nađe ga i prilazi mu a on je izbjegava i gubi se gužvi al ne i iz njenog navlaženog oka, sad nema šanse da ona njega izgubi iz vida pa i ako krene stazicom i prema ogradi i preko rijeke i na krović, ima i ona krila i snage da ga prati ako treba sve dok ne izgubi dah i dok se ne dekoncentriše samo na sekundu, da vide šta će za gnijezdo ide jesen počinju kiše trebalo bi odma da se počne, možda najbolje baš na onom istom romantičnom prozoru s pogledom gdje su se “prvi put sreli”?