Milan sluša Azricu u omiljenoj mu lokalnoj kafani uz taman-glasan dobar gramofon-bluz: ona mu priča i priča i objašnjava i objašnjava sve prošle, trenutne i iduće faze projekta osnivanja nekakve ženske organizacije za borbu za ženska prava, pa on je i ne sluša toliko koliko je gleda, posmatra, grimasice, mrštenja, frustraciju, energiju, odjednom mu dođe da je malo pecne, iz dosade, samo da se zabavi na sekundu, nagne se da otrese cigaru u pepeljaru na stolu i opet se uključi u priču samo rečenicu-dvije, dovoljno da smisli nešto šovinističko-smiješno u šta uopšte ne vjeruje i siguran je da ga Azrica poznaje dovoljno da to zna, a ona se šokira, ostane bez teksta, pa popizdi i zavrišti i ishisteriše deset minuta, deset urnebesno zabavnih minuta Milanu zavaljenom nazad na naslonjač uz dobro pivo i novozapaljenu cigaru i sve širi osmijeh, pa smijeh, gromoglasan muški grohot, što se ona više loži on se sve jače i jače smije a to nju naravno nervira samo još više, sve dok odjednom nije zavezala otprilike nekad kad se opet namršten od dima nageo da ugasi cigaru, onda ga je gledala malo, ljuta, pa skočila na noge i krenula da mu opali šamar i prospe ono malo piva što je ostalo u krigli u facu i u zadnji trenutak se sjeti da joj je nekad na jastuku u sitne sate došapavao da mu je to fantazija, baš to, da mu neka “seksi mršava riba s dugim tankim ručicama” napravi baš takvu scenu u krcatoj mu omiljenoj kafani, još primijeti kako su mu se zjenice raširile i blago otvorio usta u nevjerici od sreće kad je shvatio da je krenula da mu ostvari baš to, zato se ona kao sarkastično nasmije da mu da do znanja da ga je provalila i opet se namršti i strgne torbicu sa stolice i izleti teatralno iz kafane, a on ostane razočaran što nije dobio šamar i piće u lice od seksi ribe pred svima i gleda okolo u poznate face jel iko primijetio scenu i sliježe ramenima uz grimasu da mu kao nije jasno koji joj je sad kurac, jebiga-žene, pa slučajno ili ne i uhvati ponečiji pogled baš tad, na kraju uzme kutiju da zapali još jednu i skonta da su mu ostale još samo dvije, jebote druga kutija taj dan i nema šanse da ne kupi treću, kolko je to para svaki dan, mjesec dana, pa ručak pa večera pa pivo, ako nastavi ovako nema šanse da ikad uštedi dovoljno da odjebe iz ove vukojebine za sva vremena, a svake godine koju ne ode samo puši i pije sve više i više da podnese ista sranja i istu priču i iste retardirane face svaki ispljuvak-dan i jebiga sad mu ode i raspoloženje i naruči još jedno pivo, pa i viski, sigurno, sigurno, pa još dva, da se bar napije kako treba, ako ništa, kad ga je već krenulo, pa uštediće sutra, do kraja sedmice i godine nekako, samo da odjebe odavde što prije.
•••
Azra sluša Jasmina u omiljenoj im kafe-slastičarni uz prigušeno-ambijentali moderni porno-pop: on joj priča i priča i objašnjava i objašnjava ideju za novu “aplikaciju za Android”, pa i ona njega sad više gleda nego sluša, koga boli kurac za sve te štreberske načine i termine, a on ipak i nije toliki idiot, skonto je on da ga ona ne sluša al ipak priča jer bolje da priča gluposti nego da se šuti a i ideja je stvarno sjajna, gleda je u oči i vidi da je odsutna i da mu se zagleda prvo u usta, pa u nos pa oko nosa pa u čelo, jebote da se nije opet konjski oznojio po čelu, to mu se dešava kad je nervozan a zbog nje je nervozan, doduše sad već ne onoliko kao prvih par mjeseci, onda tek počne da se znoji i nije ni primijetio da muca o uzbudljivoj ideji, samo mu je slika umašćenog mu nervoznog čela u glavi, kako se odvratno presijava na svjetlu, a ona naravno odma primijeti da je počeo da muca pa i da je opet počeo da se znoji, zgadi joj se život, odjednom se sjeti one scene s Milanom nekad davno u kafani i kako se bezveze iznervirala na fakat-duhovitu šalu, zamisli se skroz i sjebe se i nekad odjednom opet začuje polumutirani Jaskov glas, pita je sluša li ona njega uopšte, to je konačno iznervira do kraja pa ona njega pita kao jel dobro, šta mu je, što se toliko znoji, jer zna kolko je iskompleksiran oko toga i gleda kako mu se faca odjednom transformiše u nešto najjadnije što je vidjela ikad, jebote na šta je ona spala, šta sad treba da se sažali, gleda mu ona dječačka ramena i zglobiće i prstiće, samo što su još odvratno dlakavi, sad opet ide durenje sedam dana, ko ga jebe nek se duri, ispaliće se Azrica odavde čim skupi dovoljno para, uzme kutiju cigara da zapali i skonta da joj je ostalo još tri a ovaj kakvo je derište sad joj možda uopšte i ne plati toplu čokoladu, e Milane Milane, zagleda se kroz izlog kroz parkić kroz zgradu kroz brdo kroz planinu kroz nebo i otpuhuje jake tanke dimove daleko, a Jasko joj gleda u navlažene oči i misli da je tužna zbog njega i njegovih kompleksa i znoja i stišće vilicu i jebe život i boga i kad se rodio tako odvratan neko vrijeme u sebi, pa nešto kasnije kad se nagela da ugasi cigaru u pepeljari na sred stola i pogledala ga nakratko ispod obrva onim samo-što-se-nije-rasplakala očima, zagleda joj se u debele naslage šminke oko očiju i pudera po obrazima i oko nosa i to ga podsjeti na omiljenu porno glumicu i kako se loži kad joj se razmaže maskara i digne mu se kurac.
0 komentara
Post a Comment