Crtice iz Maršalove Ulice (4)

Niko ne zna kako se samo prevareno osjećao Amir Krasta, i kako mu se sve odjednom okrenulo naglavačke i kako su mu koljena zaklecala pa je morao da sjedne, a nije uopšte namjeravao da sjedi, na početku uopšte nije namjeravao ni da glasa, mislio je da su svi bezveze lopovi i isti, mislio je da nema za koga, ali kad mu je Amar Krme na pivi u prodavnici u subotu dao hemijsku uprkos trobogovoj predizbornoj šutnji i pred svima, i pred Amorom Lojem, a Amor Loj se ušutio i pravi se da ne vidi i da se ne zna dobro da su juče svi dobili hemijsku i upaljač od Amora Loja, samo Amir Krasta ništa, kad je dobio tu hemijsku od Amara Krmeta, takvu, tad, i tako, pred svima, zakleo se u sebi i rano ujutru i odletio da glasa za Amara Krmeta, bez mnogo peglanja i razmišljanja i onako, bez sjedenja, s nogu, samo u inat Amoru Loju, dosta su ga više retardirani kreteni uvijek pravili budalom ... ali niko ne zna kako mu je bilo  i kako se osjetio prevarenim i napuštenim i od Boga i od svih kad je Amar-Krmetova hemijska u kvadratiću pred imenom Amar Krme kategorično odbila da ostavi bilo kakav trag, bila je ili neispravna ili prazna, u svakom slučaju potpuno beskorisna i za glasanje ili bilo šta drugo, i kad je Amir Krasta nakon par trenutaka ironičnog smješkanja samom sebi u mračnoj privatnosti kartonske kabine shvatio da je sve farsa i obmana i politička intriga i laž, kad je shvatio da je Amar Krme sigurno vrlo dobro znao da je hemijska beskorisna i prazna, i da je ostavio za Amira Krastu jer je Amir Krasta uvijek naivan i najveća budala i da je sigurno neće ni probati prije izbora, a poslije izbora ko ga jebe, kao i uvijek, kad je Amiru Krasti sve to sijevnulo pred očima u kartonskoj kabini i kad su mu koljena zaklecala pa je ipak morao da sjedne, kad se malo smirio kad je sjeo, sjetio se dobro kakav je stvarno Amar Krme, ne zovu ga džabe Krme, i zgrabio običnu providnu hemijsku izborne komisije u kabini i s ćejfom iz inata označio kvadratić ispred imena Amor Loj, uredno presavio listić i strpao providnu hemijsku u džep, a ostalima za glasanje ostavio beskorisnu u boji na kojoj je velikim debelim štampanim slovima pisalo VAŠ NAČELNIK AMAR KRME, u nadi da će ga neko prijaviti zbog kršenja onih nekakvih pravila u vezi reklamiranja na biračkom mjestu, i opušteno odšetao do drvenog sanduka i ubacio svoj glasački listić, pa kući, a kad se nekim neobjašnjivim čudom istovremeno sjetio i da je tu noć el klasiko i da je nekad skoro vidio da mu je u jednoj od onih dvolitri odnekad ostalo par gutljaja pive, na licu mu ponovo zatitra i nedavno zaboravljeni bezbrižni dječački smijeh.