U ulici u kojoj svi osim Muje imaju motor, Mujo je, među djevojčicama, najpopularniji maturant.
•••
Miroslav je, kada mu se, nakon par hrabrih, tihih koraka u tami hodnika ispred širom otvorenih vrata zamračenog stana na trećem spratu, sa crvenim lakiranim cipelicama sa bijelim mašnicama u ruci, između brzih, gotovo zaglušujućih otkucaja srca učinilo da čuje korake na stepeništu nekoliko spratova iznad (ili ispod), bez daha utrčao nazad i ponovo se zaključao unutra, i dugo mu je trebalo da se smiri i shvati da mu je, dok je kao fetus bespomoćno ležao na hladnim pločicama i nečujno jecao od straha, suzama istopljena maskara na omiljenoj svilenoj haljinici ostavila novi neizbrisiv trag, kao mrlju od gorke crne kafe na dnu ispucale šoljice bez drške u kojoj se nigdje ne nazire put, kao zadnji od bezbroj pečata na Istinu da prosto nema muda da se, u ovom životu, takav suoči sa Njim.
•••
Niko nije propatio kao što je Zeko Pička propatio.
•••
Laktajući se sa krcatom stanicom radnika, studenata i djece, Kosta se najzad izborio za jedno od par preostalih mjesta u podnevnom autobusu za grad, nagurao torbu sa odjećom pod noge, i, dok je jednom rukom namještao slušalice duboko u uši a drugom pojačavao omiljeni Halidov predratni album do daske, posmatrao je talasanje vode koja se nakupila između dva prozorska stakla i nije mogao da prestane da se pita jesu li ga roditelji, koji su crvenih lica pokušavali da zadave jedno drugo na linoleumu kada ih je prekoračio i otišao od kuće, uopšte čuli kada je rekao da ih mrzi i da se ne vraća više nikad.
12 komentara
Jel Miroslav transvestit? (Teško se snalazim u predugim rečenicama :D.)
Aha. Samo, trebalo je da bude duhovita, a ne nerazumljiva... :(
Miroslavu voli da se oblači kao curica a nema muda da takav izađe u grad.
Eto, može i tako. Ne znam šta me uopšte navelo da komplikujem onoliko... :D
Tužna je, meni je bar tužna :D. Ne znam, pogledaj samo kolika ti je rečenica haha.
Kako misliš tužna?
Po onome što govori o Miroslavovom stanju, ili po tome što te podsjetila da je, zbog brojnih budala koje se negdje, nekad, nekako sapletu o neku knjigu pa počnu da je čitaju i nakon poglavlja i po pomisle da mogu i sami da pišu zanimljive rečenice i priče, život na ovoj planeti ovih dana prilično bez-veze? :D
A nekad je to izazov, da naraste što duža, a da joj smisao ne popuca baš po svim šavovima. Nema veze, ja sam sebi svakako dao rok do 2030. da napišem nešto solidno, tako da ima još vremena za mene. Ko zna...
Dragi Anthony, izvini što ti ovako kasno odgovaram na komentar, negdje sam se zagubila u međuvremenu.
Zezaš me, opet si rečenicu razvukao :P. Šalim se, i to je vještina, ja je nemam, ni da napišem, ni da razumijem jednu takvu haha. Tužna mi je, zbog Miroslava, jeb ga, ja uvijek saosjećam, makar i s likom kojeg si TI izmislio :P.
Hajde, pa da ti dođem na promociju knjige i dobijem autogram :D.
Obećavam autogram, a možda i neku originalnu posveticu, nešto strašno blesavo, pomalo nestašno, ali sa ukusom, no na rubu bezobraznog čak! :)
Osim toga – ili umjesto toga, na tebi je da odabereš – nudim ti i sliku sa velikim piscem na kojoj će ti zaviditi bar pola facebooka, i jedan snažan, čvrst zagrljaj, dug poput mojih zbunjujućih, nerazumljivih pokušaja da pišem. :D
Shvatiću te, ipak, ako odabereš da propustiš to. :(
A slučajno ili ne, baš danas sam nabasao na nešto donekle slično, pa ako imaš vremena pogledaj – možda ti se (i) to svidi. :)
Pa ja to jedva čekam :). Mogu li sve da dobijem, sve? Eto, ne mora slika, nebitna je zavist, al mora posveta i zagrljaj! Nije fer što me tjeraš da biram!
Tvoja duga i zamršena rečenica je puno zabavnija, tužnija i smješnija od ovoga, eto :D.
Haha. Hvala!
Nikad nisam volio promocije, a evo sad i ja jedva čekam! Možda onda i objavim nešto potpuno nabrzinu i nesumnjivo bezveze, samo zbog tog zagrljaja! Ali, kad malo bolje razmislim, ako malo sačekam i potrudim se da ispadne bar djelimično dobro, možda dođeš i na neku od budućih promocija, pa dobijem još neki zagrljaj, a ne samo jedan, kojeg bi, mada mi treba i dobro bi mi došao ako bi došao brzo, možda ipak rado mijenjao za dva, ma koliko srceparajuće hladnih zima morao da ih čekam... Moram dobro da razmislim o svemu, to se mora uraditi kako treba! Uzbudjivo! :)
(Ne tjeram te da biraš, samo ti ostavljam mogućnost da iz bilo kojeg razloga odbiješ bilo šta od toga, kao npr. sliku zbog toga što nisam od najfotogeničnijih, ili zagrljaj, ne znam, možda zbog toga što nisam od baš najzagrljajbilnijih, i samo sam opet ispao prokleto neshvatljiv...) :D
A sad odoh da ti napišem elektronsko pismo. ;)
Fino ti razmisli, a i ja sam za dva zagrljaja više nego za jedan, ipak je u pitanju kvaliteta tebe kao budućeg pisca (ili si već pisac, jel) :D.
Možda je i do mene, nekad ne shvaćam najbolje :P.
A ja čekam to pismo, makar i elektronsko bilo :).
Nisam imao pojma da si nastavio sa pisanjem ovdje, otkako si odselio sa bloggera. Neki dan otkrio, a tek danas sam imao malo slobodnog vremena, pa sam pogledao ova 2 bloga.. Priče su odlične, da ne komentarišem svaku. Ona sa jabukama fantastična!! Zato apelujem javno da ih stavljaš i na onaj blog na blogger.ba, ne košta te ništa.. Pozdrav!
❦ Marsovko · Sad bi me baš zanimalo da čujem šta ti misliš, na šta ti više ličim – na pisca, ili na budućeg pisca? :D
Kako god, nisam još imao svoje promocije, a ne volim ih onako, kao koncept, i mislim da ćemo se mi lako dogovoriti za te posvete i zagrljaje i bez njih. :D
❦ SVEJETOROKENROL · Hvala, čovječe! :D
A nemam pojma, ne vraća mi se tamo, ostavio sam dva-tri puta linkove na ovo novo, pa sam bio siguran da je svako kome je zanimljivo samo nastavio da me prati i ovdje. Eto, ako ništa, od sad ću izbacivati i tamo linkove na nove stvari svaki put kad objavim nešto, pa će to biti skoro isto kao da i objavljujem tamo. :)
Ma nije bitno na šta ličiš, već kako se ti osjećaš :D.
Ima da se organizuje jedna privatna promocija samo za mene :D.
Post a Comment