26.1.14

Crtice iz Maršalove Ulice (28)

(PISAMCA IZ MARŠALOVE ULICE 1)


(nešto najodvratnije – a ujedno i najljepše – što sam napisao još, stoga: ako ste istinska muslimanka i/ili jednostavno ne volite vulgarno-pornografske elemente u modernoj literarnoj fikciji – koristim ovu zagradu da zadnji put apelujem na Vaš zdrav razum u nadi da će Vas to zaustaviti da čitate imalo dalje; hvala! ;)



Dragi Davore,

Sjećaš se mene? :)

Da te podsjetim: Nekada davno, par mjeseci bio si, navodno, “ludo” zaljubljen u mene, i pisao si mi ona divna “luda” pisma koja su me oduševljavala kao ničija prije, mada, iskreno, nikad ni prije ni poslije nisam ni dobila ništa slično... Kako god, ja i dalje s ljubavlju čuvam ta pisma, stvarno, i sjećam se da sam ti govorila da bi bio dobar pisac i sad se uvijek obradujem kad pročitam nešto o tebi ili čujem da si dobio još jednu nagradu na Dnevniku na Federalnoj TV.

Upravo zbog jednog od tih Dnevnika ti, evo, i pišem.

Kada sam čula da si ovogodišnji Laureat Nagrade za najbolji roman Udruženja Ozbiljnih Pisaca iz Maršalove Ulice, bila sam naprosto presretna i trebalo mi je nekoliko dana da se smirim i napokon povjerujem da si to stvarno ti, onaj isti Davor koji se onako zanosio mojim očima i osmijehom, a ja se gledala u ogledalo kad god bih pročitala tvoje pismo i pitala se šta li tu ima i je li moguće da neki tamo “blesavi sanjar”, kako si se potpisivao tih dana, stvarno nalazi nešto čime bi se zanosio tu, ili laže?

Odmah sam se raspitala o datumu i mjestu održavanja ceremonije, i naravno da sam se pobrinula da zajedno sa svojim suprugom, Kenanom, koji bi ti se sigurno svidio i bio najbolji prijatelj i drug, prisustvujem najsretnijem momentu u životu mog starog dobrog prijatelja Davora. Kako su mi samo koljena zaklecala i zacrvenio vrat kada si izašao na scenu i stao pored gospodina Načelnika!

Meni se tvoja knjiga mnogo svidjela, nadam se da ćeš mi sad poslati i potpisanu kopiju haha! Mada, mišljenja sam, a i moja koleginica Nataša koja je profesorica Bosanskog jezika i književnosti tu u istoj mješovitoj srednjoj školi u kojoj radim i ja se slaže, da bi bila još bolja bez toliko psovki i da si mogao i da smisliš ljepši naslov, sigurno bi se onda i čitala i prodavala još više. I natjerala me još i da joj obećam da ću ti prenijeti da se “bi” u prvom licu piše sa h, haha, i da ti je gramatika često katastrofalna i da se previše ponavljaš, a ja sam joj bezuspješno objašnjavala da sam ti i ja to govorila i prije i da imaš onu neku teoriju zašto nekad namjerno pišeš sa h, a nekad namjerno bez. A za gramatiku sam sigurna da je više kriv lektor, zar ne? Meni se se to ponavljanje baš sviđa, mislim, ima nešto u tome i nemoj to nikada promijeniti kod sebe.

Ali ja znam da si oduvijek imao tog buntovnika u sebi, pa si vjerovatno baš zbog toga odabrao i taj naslov i stil, i u svakom slučaju mi je veoma drago što si na kraju stvarno postao pisac i što imaš toliko uspjeha i nagrada, znam da je rijetkost da pisci dožive slavu za vrijeme života.

Eto, osjećala sam neku potrebu da ti se javim, primi mnogo lijepih pozdrava od Kenana i mene, nadam se da si dobro, a i porodica, jer, vidjela sam te i sa kćerkom par puta u gradu, pa pretpostavljam da ti se ispunio i taj san, da imaš porodicu i kćerkicu i sigurna sam da ste sretni baš onako divno i simpatično kako si mi to nekad pričao na onih nekoliko kafa na kojima smo bili. Meni su i ta druženja ostala u najljepšem sjećanju, i sjećam kako smo lijepo znali da se ispričamo i da sam ti govorila da lijepo pišeš i da obavezno nekad probaš da napišeš knjigu, a bilo mi je žao kad mi se činilo da si usamljen i da te niko ne razumije, pa se nadam da sam i ja tebi ostala u sjećanju kao jedna od rijetkih koja je to bar donekle mogla.

Pretpostavljam da si previše zauzet, sad, kad si slavan, ali ne mogu a da ne iskoristim priliku da te ipak pozovem na večeru, zajedno sa suprugom i kćerkom, naravno (i mi imamo dva već odrasla sina, stariji je treća godina medicine, a mlađi je jesenas krenuo na pravo), i sigurna sam da bi ti se Kenan dopao, a i da bi se svi zajedno lijepo ispričali i da bi nam bilo lijepo.

Može?! :)

Sve najbolje,

Tamara Pašić-Štalo


Draga Tamaro!

Sjećam se ... sjećam se. Sjećam se jedne kafe, zadnji put smo bili u bašti na bulevaru, rano proljeće i kišica i dobar miris, možda je bio behar ili tvoj parfem, kako god, i imala si seksi osmijeh i pogled, izgledala si odlično, i glas, i opušteno i uzbudljivo kad izgovaraš, jebote, kolko sam tad bio siguran da si posebna i da nigdje nema takve cure, i kao koji sam ja sretnik da idem na kafe s tobom, možda bi i završio fakultet pa te ženio da si htjela ... Koje bi to sranje bilo od porodice, pa još kad bi se sigurno razveli i da smo napravili hiljadu djece, bilo bi mi žao da ih ostavljam kod tebe al jebo takav život.

Jebiga poslije sam vidio da ima takvih kolko hoćeš, i glas i osmijeh, i priča, i zabacivanje kose i pogledi i sve, sjetim se baš uvijek te kafe kad sam s takvim, al prvi put je prvi put i da znaš da mi je to možda i ostalo kao jedan od boljih dana, zamalo da me udari auto kad sam se vraćao kući s te kafe, seksi starija ženska za volanom, nije se ni ljutila što je morala da koči i čak sam i od nje dobio još bolji osmijeh kad je produžila, valjda se toliko vidjelo kolko mi je bilo dobro ...

A jebo načelnika i tu nagradu, zamalo i da ne odem na “ceremoniju”, da je ikako moglo da mi uplate lovu bez pojavljivanja ne bi sigurno nikad svjesno boravio sa toliko seronja na jednom mjestu.

I jebo tu Natašu, da ima pojma o jeziku sigurno nikad ne bi postala profesorica, vjerovatno piše romane o mami pa joj pokazuje, pa im bude neugodno kad se svako veče satima čuju na skajpu a mama mijenja temu i kad je baš pritisne govori da joj je super.

Kenan Štalo, zvuči prejebeno! :D

Viđao sam i ja tebe par puta po gradu, ne mogu da vjerujem kolko si se sjebala, iskreno, i šta ti je ono s glavom? I prije je bila povelika, al ovo sad je ogromno, nije ni do debljine, jest da si se udebljala skroz po cijelom tijelu, al ono je lobanja, kosti, vidi se da se povećala nekako, uširinu, nadam se da nije neka bolest ...

A ta kurvica s kojom si me viđala mi nije dijete, nemam ja djece, s njom sam od prošle zime, pojavila mi se pred vratima jedno veče i kao hoće da joj se potpišem, nisam mogao da vjerujem, onakva mala, pozove se unutra, kaže zove se Azra, gleda paučine i govori znala sam da si pravi genije i svinja, treća godina arhitekture i ne može da spava kolko se pali na moje pisanje, čim smo sjeli uvali mi jezik u usta i otkopčava šlic, najbolje pušenje u životu i prvi put da mi je neko besplatno pustio da joj svršim u usta, i kako je slatko progutala ... Ujutru ode samo po koferčić, eto je za dva sata, još malo pa će godina kako živi kod mene, skida paučine, pravi nam doručak, jaja sa suhim mesom, a meni dobro dođe ova lova od nagradica da je vodam po večerama i hotelima, najbolja godina u životu, pa i kad me isprepada da je klinički luda, prvi put kad sam izletio da nam donesem burek tu ispod stadiona, najbolja pita u gradu, nisu imali kilu a bio neki vjetar pa mi se nije čekalo, uzmem onda pola zeljanice, kad je vidjela sjebala se totalno, još je ja zajebavam da joj ne dam cijeli burek, hoću pola, kako me pogledala onim očima ko sibirski drumski razbojnik, nikad se nisam toliko uplašio, onda se naljutim pa joj fakat pojedem pola, prozori se zatresli kolko je pukla onu zeljanicu od zid, eno i danas ima mrlja kad je skliznula do poda, gledam je jel ozbiljna, onda skok po upaljač i cigare i trk u ve-ce, zaključa se i plače i plače, a kod mene nikakvi zvučnici na laptopu i ne mogu da pojačam da je nadglasa, kad je prošlo dva sata postane mi je žao, odem po najvećoj mećavi opet po burek, prehladim se ko pička, dok sam otključavao čujem trk i vidim zaključala se opet kad sam ja ušo, a stolica za laptopom se vrti, pjeva Balašević Divlji badem, stavila da se ponavlja, ne vjeruje mi da sam išo po burek, otvori mi samo malo da joj proturim, prođe pola sata i deset divljih badema, izlazi, smije se, šminka se razmazala do brade, jede onaj burek, kao i dalje je ljuta, al vidim da se malo smješka, pa još kad je vidjela kolu, eksira onu limenku ko da je zidala dvije smjene, pa cigara, uvali mi stopalo među noge ispod stola, a ja se kao pravim da čitam nešto, strah me da stopiram Balaševića, strah me da je pogledam opet, naravno digne mi se odma, zavuče se ispod stola, i niko se nikad nije naslađivao kurcem kao ona kad ga je izvadila tad, i dalje ne smijem da pogledam, ne znam šta da mislim, al znam da mi je dobro, odvuče me na kauč, svuče farmerice i naguzi mi se ispred lica, tek tad sam je opet pogledao u oči, koja kurva, gledala mi historiju u mozili, zavlači prst u šupčić, pa izvlači, pa zavlači, jedva se kontrolišem, ne znam šta mi je bilo, ne sjećam se, sjedim i gledam, i da znaš kako sam je slatko satima guzio te noći i kolko smo vrištali i kolko nam je bilo dobro, pa onda ujutru, budi me zveket, pere suđe u nekom seksi šorčiću i pjeva nešto čini mi se od Severine, smije se, otvorim mail kad ono ozbiljno neki lik iz izdavačke kuće nudi mi dobru lovu kao neki avans za novu knjigu, odma pristanem i čim je leglo odemo u najskuplji hotel u Lisabonu, trajalo deset dana, kad sam se vratio sjednem i napišem Pičkin dim, i to što ti se ne sviđa naslov i “psovke” govori više o tebi nego o meni ili mom pisanju ili knjizi ...

Juče su mi uplatili opet nešto, kao dobro se prodaje prevod u Danskoj, haj znaj zašto, pa idemo malo u Tokio da nađemo neku kurvu da uživamo u troje, Azra je insistirala, mada ona se loži na crnkinje a ja bi radije nešto malo azijsko, kosooko, razumiješ, pa se bojim da se ne posvađamo opet, nemaš pojma kolko je luda, nekad se toliko uplašim da počnem da razmišljam da joj pobjegnem negdje, onda počnem da razmišljam šta kad bi me našla, a našla bi me sigurno, pa se tek userem, pa i još više kad skontam kolko mi je postala draga i da je možda čak i volim, evo tek sad gledam kad sam to napisao kolko sam u govnima, draga Tamara, ne znam šta da radim, al sad zasad imam tu lovu i Tokio, ovaj put nema šanse da potraje deset dana, pogotovo ako se navučemo na kurve, hoćeš da jebeš a to košta, pa eto, ne znam kad se vraćamo, mada i za tu večeru stvarno nema šanse, da te ne zajebavam, mislio sam malo, da se možda javiš još koji put, možda bi mi dobro došlo kao materijal za ovo novo sranje što pišem.

Ali ti mene svakako uopšte ne razumiješ, i dalje me niko ne razumije, možda samo Azra, šmrc!

Davor

42 komentara

sanjalombardo

Ne razumem zašto se svi toliko lože na Balaševića??? Nikad mi to neće biti jasno...

Anthony W. Mouse

Pa možda nisu baš svi, možda je samo većina, kako god, ja sam za toleranciju i praštanje ako ima drugih uzbudljivijih sklonosti i osobina. :D

sanjalombardo

Ne sumnjam. To se jasno videlo. ;)

Anthony W. Mouse

Drago mi je, mada ovo gore su Tamara i Davor, nemam ja skoro ništa s tim. :D

sanjalombardo

Ajde... nemoguće...!?!
U stvari, mislila sam da si ti Azra, dobro, dešava se i meni da omanem. Iza drugog zareza još jedna Balaševićeva pesma... Ah... taj Balašević... napisaću i ja priču o njemu.

Anthony W. Mouse

Haha. Sve dok nisam Nataša, to bi mi možda najteže palo.

sanjalombardo

Mislim da bi ti teže palo da si " Kenan Štalo " jer zvuči pre.... ma znaš već. :D

Anthony W. Mouse

I znaš mnogo njegovih pjesama za nekog ko ga ne podnosi, trebalo mi je malo da nađem nemam ništa s tim, mada se ja uopšte ne stidim ni da sam ga nekad slušao mnogo... :D

Anthony W. Mouse

Haha, a i Štalo, i Štalo, kako da zaboravim na Štalu! :D

sanjalombardo

Znam mnogo njegovih pesama? o.O
Ne biH rekla... ovu iza zareza slučajno znam...
Tražim materijal za priču...

Vidiš zaboravio si... ne brini, tu sam ja da podsetim ;)

Anthony W. Mouse

Eto, tu smo da se pripazimo, kod mene nema šanse da ikad zafali materijala za priče, šta god treba i kad god, zadovoljstvo mi je! :D

sanjalombardo

Pa.... nismo svi talentovani, tebi je to od rođenja, ja još uvek treniram. ;)

Anthony W. Mouse

Ah, polaskan sam! :D

sanjalombardo

Nemoj sad da se uobraziš!!!

Anthony W. Mouse

Neću neću. :P

sanjalombardo

Već jesi. :P

Anthony W. Mouse

Možda malo, ali takav sam oduvijek, možda mi je i to od rođenja, ko zna...

sanjalombardo


Tvoja zadnja dva komentara su kontradiktorna...
Odluči se, ili jesi ili nisi... :P

Ti si sav od rođenja... nešto mi govori... o.O

Anthony W. Mouse

Možda sam malo od rođenja, pa možda samo zbog tvog komentara neću neću još više, još više. :P

Od rođenja sam mnogo toga a najviše beznadežan, to možda najbolje govori sve.

sanjalombardo

Dobro...
Znači tako stoje stvari.
A da li od rođenja mucaš dok pišeš?
Evo, ako ti smeta neću više da komentarišem. ;)

Anthony W. Mouse

Ne mucam, samo ponekad, od uzbuđenja.

Tvoji komentari mi ne smetaju, oni me strašno zabavljaju, da znaš! :D

sanjalombardo

Uzbuđen i beznadežan... hmmm... čini mi se da je to baš grozan osećaj... o.O

Milo mi je... em drago. ;)

Anthony W. Mouse

A da nema trikova stvarno bi bilo baš gadno, vjerovatno.

I meni i meni! :D

sanjalombardo

Trikovi, ko još veruje u to? Vreme je da odrasteš!!!! :P

sanjalombardo

Možda si rekao tikovi a ja ne čujem dobro... uh, sad se zbunih. Pitam se tikovi ili trikovi?

Anthony W. Mouse

Ima ima! Odrastanje je, osim toga, urođeno, i, uostalom, za Štale. :P

Anthony W. Mouse

Trikovi, trikovi. A i tikovi, što da ne? :D

sanjalombardo

100% opet Balašević?

Anthony W. Mouse

Nemam pojma, možda... :D

sanjalombardo

Nikada nisi imao više komentara, priznaj!?

Anthony W. Mouse

http://strassno.blogspot.com/2011/11/beskonacno-praski.html

Malo više. :P

sanjalombardo

Izazivaš me?

Anthony W. Mouse

Pa ne mogu da priznam nešto što nije, mada, moglo bi se reći i da je tako.

sanjalombardo

Ali oni su te komentarisali godinu dana, to se ne računa. Ovo je u jednom jedinom danu. o.O
Ništa ne razumeš :O.
To ti izgleda nije od rođenja... :P
Ovog puta konstatujem, ne pitam :P :P :P

Anthony W. Mouse

E ako uslovljavaš, onda nije, evo sad već nije nikad, ni za godinu ni za dan. Čestitke! :D

Anthony W. Mouse

I sviđa mi se kako konstatuješ, ide ti to.

sanjalombardo

Ma ne uslovljavam ja, kako si došao do tog zaključka?
Koji deo moje, bilo koje moje rečenice je delovao kao uslov... ???
Uh... počeh i ja da mucam...
To su, kažem ti... samo konstatacije ;)

Anthony W. Mouse

Pod uslovom da se broje samo komentari za jedan dan ... :D

U svakom slučaju, sretan sam što sam sad dobio još više, i to za samo jedan dan, eto šta se sve može kad se pametno udruže snage, ni mucanja nam ne mogu ništa, jači smo od godine! :D

sanjalombardo

Ahahahahahaha....( stvarno se smejem, na glas, ne baš tako, ali vrlo slično)
Evo da se i ja nasmejem, da ne ispadnem neki namćor.
Duhovit si od rođenja...znam. :D

Anthony W. Mouse

Onda sam sad samo još sretniji zbog svega, i, mada, naravno, ima i dobrih i loših dana, sve to bi moglo da znači da je danas dobar, dobar dan. Dobar dan! :D

sanjalombardo

Uzbuđenje raste...
Da ne preteramo?
Dobro veče. ;)

Vanja T.

Sjajno!

Post a Comment