23.3.15

Dnevnici nehajnog Isusa Hamzića (22)

Nedjelja ništa u Rezidenciji, ponedjeljak ništa u Radnji, druga smjena, osim narudžbe, prva narudžba za neki hotelčić, solidna zaradica i potencijalna “saradnja”, bar nešto, ako ništa.

Završio Under the Volcano, nešto ponajbolje u zadnjih par godina, uz po par stvari od Bolanja i Mekartija – sve u/o Meksiku, iz nekog razloga, zanimljivo, interesantna zemlja, a ja sam mislio da je samo pustinja i kaktusi i tekila ... Sad mi se čita Pinčon, a nemam para da naručim, neću to na tabletu, čitaću kad zaradim za knjige, elektronski može Virdžinija Vulf. Završavam i Dnevnik od Dostojevskog, najzanimljivije pred kraj drugog dijela kad piše opširno o Ani Karenjini i Tolstoju, mada opet sve u vezi sa “svečovečanskom svetom Rusijom” i “istočnim pitanjem”, o kojem je zapeo od početka do kraja oba dijela, jebalo ga istočno pitanje, bolje da je pisao gdje je šetao i šta je vidio i čuo i šta je jeo. Opet mi se čita i Čehov, a i Karver, piše mi se nešto kraće za neki konkurs sa malo ozbiljnijom nagradom, mislim da je rok do sredine aprila, pa da zaronim malo opet u takve stvari pa da probam i to.

Nova Radnja, naša, nova ulica, odma iza ćoška deset metara od Tetkine, druga kafana preko puta, popularna, drugi konobari, drugi dostavljači-lešinari vise ispred vrata po najvećim hladnoćama, čekaju narudžbe, puše, psuju, komentarišu rezultate, kritikuju trenere, fudbalere, taktike, šefove, mušterije, auta, inžinjere, proizvođače, mehaničare, izloge, žene, muškarce, sve. Stari Komšija-hadži-melek iz radnjice pored se glasno svađa sa ženom na telefonu, jebe joj sve po spisku i citira hadise u istom dahu, odvrće korida-narodnjake i pjeva da mu se pije, živi u toj radnjici dva sa dva od te svađe sa ženom, valjda, i poselami nas svaki put kad prođe. Anđela ne prolazi novom uličicom, nema više mahanja, ne sjećam se kad je bilo zadnji put.

Opet se malo svađao sa M., oko Radnje i obaveza oko Radnje, zbog gluposti, jebale me obaveze i dug i kao neka “odgovornost”. Poslije mi piše poruku da me voli, da se ne svađamo, evo nas sad pravimo se ko da se ništa nije desilo, to je najvažnije za svaki odnos, danas se svađaš, večeras šutiš, ujutru piješ kafu i pričaš o vremenu, tračaš komšije i rodbinu, jebo svađanje i tenzije, pa opet svako malo, zdravo.

Čuo se sa Selom, pitaju što me nema, doću kad zaradim pare. Kaže nabavili neko štene da im čuva ovce, mala siva, sluša i pazi na stado, super je, samo se malo boji koze. Sad mi se ide da se igram sa štenetom i jarićima (istovremeno!), proljeće, šuma, sunce, pupoljci, cvjetići, travkice, pčelice, kajmak i sir....

Samo da zaradim malo para, jebem ti pare i obaveze, i “odgovornost”.

3 komentara

Anonymous

Bilo bi stvarno super igrati se sada sa štenadima.....zar i za to treba zaraditi "para"..ipak smo došli na to...cijeli nam život prođe dok ovo dok ono i ostanemo željni maženja štenadi...

Anthony W. Mouse

Nemam pojma, kako ko, meni za ovo štene konkretno treba 20 maraka za kartu i bar dva slobodna dana... :D I to najviše zato što sam se ovih dana uvalio u te neke dugove i obaveze, pa ne mogu baš da idem gdje hoću i kad hoću, a mogao sam uvijek, ili skoro uvijek, ili ne baš gdje god mi se ide, ali na klupu u park ispred zgrade ili na Selo sigurno, bilo kad, pa ne mogu reći da mi je cijeli život prošao baš tako i da sam ostao željan maženja štenadi, mada jesam mnogo toga drugog što je malo skuplje, nema šta. :D

Sanja Lombardo

Lepo je citati te opet...

Post a Comment